petak, 17.10.2008.
Adekvatan naslov
|
A zatim, komad teksta, jednako tako adekvatan, ako ne i adekvatniji, kao i naslov. Naime, ha, eto, forma unosa na blog. Redovit, manje redovit, nije bitno.
Dakle, o čemu ćemo danas? Jao, samo tužne stvari se lako pišu na bložak. I lako se psuje mater onima koji to [čak i ne] zaslužuju. Ako napišemo nešto veselo, ispadnemo površni. Ako napišemo nešto tužno i ljigavo, ispadnemo emači [ako smo mužjaci] ili plačipičke [ako smo bilo mužjaci, bilo ženke] ili... cure [ako smo ženke]. Dakle, možda je bolje uopće ne pisati na bložak? Možda, tj. sigurno, ga se može iskorištavati za [samo]promociju. A nju ćemo, za ove potrebe, razdvojiti na dvije stvari, onako, ovlaš, površno. Prva je puka taština. O tome zašto bi taština mogla biti ili zašto možda nije adaptivna, s evolucijskog stajališta, jasno, jasno, jasno, nećemo sada. Uostalom, nemamo ni spreman odgovor, hoho, bum ja razmislil o tome. Vjerojatno je zapravo jasno i zeko-pije-votkicu, ali... ne sad. Druga stvar je širenje informacija. O da, to je the real deal. Možeš oglasit kaj god oćeš. E sad, najbolja fora je u tome kaj se može to dvoje fino spojit, tak da je čoveku toplo pri dušici [tj. njegovom hard-wired sklopiću ljudske prirode]. A to je lifranje obavijesti koje čoveka hrane, tj. njega i njegovu taštinu, woohoo! 8D Moja tašta informacija dana je ova: Tarsier Quartet - Live at the club Sax! 4th of November 2008 Eto, prljava svinjetino Viktrone, osjećaj se dobro makar su ti prsti hladni! 8D |
ponedjeljak, 03.09.2007.
Ima!
|
Nikad nisam ni odgovarao samo s "dobro", nego je uvijek bilo barem "pa dobro, vrijeme je fantastichno i vidio sam danas bijeli kadilak na kamionu vuchne sluzhbe i, gle, kupio sam si 7 vochnih yogurta!", na chvrsto standardizirano pitanje "Kak si?"
...:::ScrambleScrambleScrambleScrambleScrambleScrambleScrambleScrambleScrambleScrambleScrambleScrambleScrambleScramble:::... Da, moji ljudi i ja muziciramo skupa, najbolji smo si na svijetu, gradimo armirani stairway to musicianship i TO SAM JA! 8D Apsolutno nevjerojatan i neopisiv gusht sviranja javno, uzhivo, nov je takodjer. Otkriven frishko, po 3 put dozhivljen. Mislim da chu postat ovisan! Pa da, chetri dana na Krku, prvi put pravo morsko ljetovanje nakon...huh, dekade, bome, dogodilo se takodjer. E, to je bio vrh! Cijeli quartet na blazhenom plandovanju, izvrsno smo se proveli, besprijekorno, u klasi uglavnom pasivnog odmora. Jesam, dodushe doma, ali radio sam. Pa da, to se rachuna, jerbo sam nagradjen za cjeloljetni trud. Dobio sam, uf, kako djechachki, elektrichnu gitaru, dakako. Radio sam za sebe, za svoju jazbinicu, dobio vrijedan honorar [pola gitare, jer proshao je s pet, bratovo je], shto bolje je od birokratalija shuplje-u-prazno ili pripremanja vjechnih lovishta za mushice s autoputa. Ma samo jedan seminar i jedan ispitich, gonim ja to ko stado pasa ovcu, ne treba o tome vishe. A da, ipak, novoopremljene dvorane, vjerujem, chekaju nas, jer su stari namjeshtaj van bacili, pokraj zgrade fuxa, i tome se weselim 8D Mozhda chak budu i NEneudobne. Tak da...ono, ima! Ima novoga. Ima chitavih grozdova novoga, a pojedinachnih bobica josh vishe, ali one se u kratkom rendez-vousu na cesti ne spominju. Yeah, vidimo se, ae! |
nedjelja, 27.05.2007.
Dechkichi & curice vs. gameri & kujice
|
Ovo sam dobio na mail neki dan i vrlo jednostavno pogadja i prenosi bit.
Svidja mi se. Je da je pochelo vech prie 6-7 godina, ali nikad ne shkodi naglasit. Za svu djecu koja su rodjena i prezivjela 1950-te, 60-te, 70-te i 80-te! Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes. U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Čuvati daleko od dohvata djece" na bočicama s lijekovima, vratima i ormarima. Mi, kada smo imali 10-11 godina, nismo nosili Pampers. Pišali smo u krevet. Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad smo se vozili biciklom ili na rolama. Pili smo vodu iz crijeva za zalijevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu Coca-Cole s našim prijateljima i NITKO nije umro zbog toga. Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kole koje su i tada bile pune šećera, ali nismo bili debeli - zato što smo smo se STALNO IGRALI VANI! Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se nisu upalila svjetla na ulici, skrivača, planova, klisa, špekulanja, Partizana i Nijemaca, 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog što je samo dječja mašta bila u stanju smisliti. Nerijetko, nas nitko nije mogao naći po cijeli dan. I nikad nije bilo problema... Provodili smo cijele dane praveći trokolice od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kočnice. Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naučili smo kako riješiti problem. Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole. Nama nisu prodavali drogu ispred škole... Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne), nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms....... MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO IŠLI VAN DRUŽITI SE S NJIMA! Padali smo s drveća, znali se posjeći na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku, ali naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga. Igrali smo se lukom i strijelom, pravili katapulte i bacali petarde za Novu godinu i sve smo to preživjeli bez posljedica! Išli smo biciklom ili pješke do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno! Kad smo upali u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku. U stvari, bili su često stroži nego sam zakon! Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti čovječanstva. Naše generacije su proizvele najbolje izumitelje i znanstvenike do danas. Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost. I naučili smo živjeti s tim! I ti pripadaš toj generaciji? ČESTITAM! MOŽDA ĆEŠ ŽELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SREĆE DA ODRASTU KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO ŠTO SU ODVJETNICI, DRŽAVE I VLADE POČELI ODREĐIVATI KAKO TREBA ŽIVJETI! MoŽda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vaŠoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali. Da biste lakše čitali, ovaj mail je napisan VELIKIM SLOVIMA! Pozdrav generaciji. ŽIVJELI!!! |
srijeda, 09.05.2007.
Funktioning
|
Hoho, vech dugo znam kak blog funkcionira pa mi josh uviek sa strane stoi neshto krivo napisano.
Ima onaj pojam...safety valve...kad ti prekipi pa morash vishak energije [bila ona pozitivna, bila negativna] pretochiti nekamo...e, to je to 8) Hoho, bilo je puuuno pozitivne energie u zadnje vrieme, chak i previshe za pokushaje pisanja nechega! Kad je tuuuzhno, kad ima puno crne, guste, viskozne antienergie, ona se pisanjem stavi u one komorice di se stavi voda pa budu kockice leda nakon uru vrimena; ogoli se; razoruzha; oslabi. A...to s pozitivnom energiom ne zhelimo napravit! @.@ Ona viche kak je wesela, ko malo Sunce, ko ona chupawa gumena loptica ispunjena tekuchinom - a kad bi ju progurali kroz lievak postanja na glupi blog, ocherupali bi ju, ugasili i dobili bi shtapich od ugljena. Hoho, onda je mozhda najbolje to malo weselo Sunce uslikat, snimit i onda ju chuwat u puno bogatiem obliku za chuwanje! Strplenja, Vix, strplenja... |
četvrtak, 01.03.2007.
BP
-----Svi generaliziramo, ybg, to je tak normalno, a nie da je uviek i strashno opasno - zapravo je zabavno, jer ljudi onda imaju vishe stvari za prichat, nie da samo trazhe uzorke crnih zhvakacha na plochniku i gledaju kak se mashnice na tenisicama odbijaju sa svakim koraaakom.
-----Stari jazzeri imaju svoje klubove i vise tamo cielo vrieme. To je moja generalizacia za ovai tjedan. Bio sam u BP Clubu, reko...imam nesh malo vremena, u drushtvu sam ljudi koi totalno pristaju tamo pa ajde idemo vidit kak to izgleda. Sishli smo, odmah skuzhili staroga Ellingtona na zidu [medju 2948277 ostalih fotki starih crno-bielih jazzera. Ipak uglavnom crnih 8D]. Nikog nie bilo, osim konobara, stolova i stolica [TM stari Eugene] i neka dva tipa s BP-em himself. Mozhda isto neki stari jazzeri, ko zna. Osjechali smo se, moi frendovi Izi i Brazil Brazil, vrlo ...barem ja... vrlo posebno i...izlozheno. Mislim, BP je legenda, jebote, ne mozhesh se u njegovoi prisutnosti osjechat uobichajeno i ravno, ako on predstavlja tvoju osobnu legendu od chovjeka 8D No dobro, nevermind that. -----Pa sad...bio sam tamo samo jednom...i BP je bio tamo, usred zagrebachkog dana i chim sam ga vidio pitao sam se: "Pa dobro, nie valjda da nema kai radit osim visit u vlastitom jazz klubu po ciele dane." XD A nish, opet otich tamo i potvrdit/opovrgnut opazhanje. Mozhda chak poprichat s chovjekom, ugodan se chinio. |
nedjelja, 17.12.2006.
Partial transcript No. X1
|
Ovo napisah u jednom mailu prie desetak minuta i uchinilo mi se...wow, moglo bi ich na blozhak.
"-------------------------------- -----A propos lampica...ne mislim da se to ne temelji na natjecanju, nego jednostavno u usadjenom loshem ukusu. Isto kao vrtni patuljki, hrpa nespoivog cviecha, gomila glupih postera na zidovima...nemaju svi smisla za estetiku, ali velika vechina nekak ima kulturoloshki usadjeno "joj, kak je to lepo, to bum ja tu metnila i to bu tak lepo, to bum metnila na tabletich kadi je slika od mog vujcheka koji je pobegal u Njemachku i josh bum tu metnila i ono kaje moja unuchica narisala lepo u shkoli i to bu tak lepo, to mora tu bit kad dojdu pop i deca za Novu godinu." -----Oke, malo sam pustio mashti na volju sad XD Ali kai ochu rech je to da neshto na silu mora bit liepo, ali ne zato kai to nekom je liepo, nego jer je...normalno i uobichajeno da se neshto na tai neki nachin uljepshava. Oke je stavit 30 lampica spiralno oko bora, ali nie oke napravit zavjesu od 3000 lampica i stavit na balkon. Mislim, koja pichka materina?! To je liepo?! To je bolesno pretjerivanje i mislim da to ljudi radi skoro pa na bazi instinkta, uopche nekak ne razmishljaju dal je to njima liepo ili nie, nego jednostavno imaju u mentalitetu "za Bozhich se mora stavit puno lampica." Mozhda se neko i natjeche s tim, ali mislim da je ipak stvar u tome kai sam sad napisao. ----------------------------------------" |
subota, 14.10.2006.
Bit chemo pristojni
|
Provocateur:
bas sam razmisljo ti jos nisi prerasto onu fazu kad 50% stvari pises na hrvatskom, a 50% na engleskom? :) Vix: Npr.? Provocateur: cita mi *cenzura* tvoj mejl a i inace se kuzi Vix: I kai pishem? Provocateur: Tottaly rad, dude! Groovy! Kewl! pogotovo me zivciraju stvari tipa 8D, xD etc :D Vix: Pa? Provocateur: ovaj razgovor ne vodi nikamo. Vix: Tak si ga zapocheo, jebiga. Zash bi to bilo djechje? Izostanak smajlicha chini ovu vrstu komunikacie josh sterilniom nego shta i je. Provocateur: katkad xD je 8D nijedan ^(°,°)^ smajlic XD bolje o.O' nego d-_-b njih m/ sto ne zelis bit ko vrba valjda? ;O svrba omg Vix: Vrba samo pretjeruje sa zagradama. Provocateur: Ti se u tom slučaju prenemažeš ekstravagantnim smajlićima. asdf Vix: Naip, ja time dodajem neku boju onome shta pishem. Doshenica bi pisala bez smajlicha. Provocateur: Pobijam te tvrdnjom da to ostavlja dojam nezrelosti i puberteta, prisutne kod korisnika *cenzura* te *cenzura*. Vix: Nezrelosti? Zashto? Argumentirai razumno. Provocateur: Uzmimo za primjer da netko iz muzičke branše baci pogled na tvoj blog. Reci mi, hoće li taj čovjek ozbiljnije shvatiti nekog tko napiše "Bavim se bubnjevima već 3 godine, imam opremu tu i tu" ili nekog tko napiše "Yebenti, bash sam drummo danas ko lood! XD KewL o,O!" Doduše, tu sam sad u priču upleo osobnu percepciju instant messaginga i bloga kao preferenciju pojedinca, hoće li se na Mreži izražavati shodno njegovom IRL karakteru ili nekako drukčije. Molim na repliku, gospodine Horvat. Vix: Upravo to kai si reko je i moi argument - "Bavim se bubnjevima već 3 godine, imam opremu tu i tu" chu napisat u dopisu koi chu slat Ministarstvu kulture kad chu ih trazhit sufinanciranje nekog projekta, a "Yebenti, bash sam drummo danas ko lood! XD KewL o,O!" nechu nigdje nikad napisat jerbo se tak ne ponasham IRL i nikad mi neche past na pamet da tak nesh negdje napishem. Nisam gangsta, jebote. Izrazhavam se na netu shodno svom IRL karakteru, a po svom IRL karakteru se ne ponasham ko Vulkanac pa nechu tak sterilno ni pisat. Provocateur: U redu. ------------------------------------------- End of transcript. Like, WTF? Chemu takav napad na smajliche? |
utorak, 05.09.2006.
In-Between Fun, pt.1 [05.09.06.] - Introductory tensions
|
CHARACHTERS:
Velvet [created by Vix] Pélinnes Gorky [created by Partvisch] Kltica [created by Partvisch] SCENE I Velvet: Jel se oprala danas? Pélinnes Gorky: Kltica? Ummm... Je. XD Velvet: Je? [digne obrvu] Dobro onda. A jel pospremila krevet ujutro? Pélinnes Gorky: Khihihi, nope. [Pojavi se kapljica znoja kao u crtichima.] Velvet: [Zhivchano mu se trzhne ono neshto sa strane na licu kad jako stisnesh cheljusti, ali ostane frapantno miran i elegantno glatko okrene glavu, a potom i tielo, prema vratashcima ispod stepenishta.] Hajde onda sad. Nema zajebancije, dechki. Za 2 minute chu se vratit pogledat jel sredjeno. Kltica: [Pochne se nervozno tresti i znojiti te laganim nesigurnim koracima krene prema starom, sada i razbacanom krevetu.] *frlj, shusht* [Popravi plahtu, namjesti jastuke, slozhi pokrivach.] Fijuh. [Josh se trese i polako sjedne na slozhen krevet.] *squeak!* [Chuju se vrata.] *tlok...tlok...tlok...tlok...* [Chuju se koraci.] Velvet: [Uzdahne, prekrizhi ruke iza ledja i razgledava malu izbu ispod stepenishta.] No, u redu je. [Gurne ruku u unutarnji dzhep sakoa i neshto stavi u ruku Kltici.] Od mog djeda. Zheton s drshkom. Za bezbrojne vozhnje u lunaparku. Kltica: [Rashire joj se zjenice i otvore usta te nabaci neki delirichan uzbudhen smijeshak.] 8D Khhhhh!!! Supew! [Veselo poskakuje po sobi drzhechi zheton u rukama.] Velvet: [Sasvim blag osmjeh, s radijusom tog kruzhnog isjechka od 20m, ali ipak primjetan, pojavi se na njegovom licu. Skine sako i otkrije narandzhastu majicu s Have-A-Nice-Day-Asshole smajlichem i izvadi Weseli Zoo Gumeline, stavi to Kltici u ruke i pochne neshto plesati poput Walkena u Weapon of Choice.] Kltica: [Ona ne izdrzhi i tiho otvori vrechicu s Weseli Zoo Gumelinima i uzhiva u finom sochnom okusu dok gleda kako Velvet pleshe] 8D *krk, shkljoc, kashlj, grc* [Pochnu joj se pojavljivati crne tochke pred ochima i padne na pod, onesvjeshtena.] Velvet: [Odjednom prestane plesati, obuche svoj sako i polako zakopcha gumb po gumb, krenuvshi odozdo, naravno. Shutne Klticu sa strane, izadje iz izbe, shpricne si parfem u usta te se muklo nakashlje, kao da chisti grlo.] Jebeni polimorfi, ne mogu podniet ni gumene bombone. Barem sad znam da je prava Kltica negdje na sigurnom. [Tmurno je jutro, u stan dolazi samo mali trachak svjetlosti izvana. Ktica sjedi zavaljena u beanbag chairu, odushevljena izraza lica, ochiju chvrsto uperenih u ekran. Naruto.] Kltica: Daj ga, daj ga! [Napeto je.] *kuc kuc* [Chuje se kucanje; mrzovoljno stisne 'pause' i krene prema vratima.] Zasht me ne ostave na miruuuu >8( [Otvori i ugleda tu nemilu spodobu na vratima.] Khrm. [Govori u sebi.] Ta chistachica svakim danom sve chudnije izgleda [Pusti ju u stan.] Velvet: Idemo. Kltica: [gleda 745 milisekundi i onda Velvetu baci kutiju od Neruta u glavu. Vidjevshi da je negativna reakcia izostala, spusti napeta ramena, zgrabi kariranu koshuljicu i kljucheve od stana.] Huh, to si ti. Ae, idemo. [Zakljucha stan, obuche koshuljicu i oboje se spuste do svojih parkiranih triciklicha.] |
